Teatar Narnača

Novosti

Ježurka Ježić slavi svoj 70. rođendan! Knjiga je prošle godine vraćena u kurikulum lektire za 1. razred. Ove zanimljive činjenice bile su nam lijep povod za igrati predstavu Ježeva kućica u subotu 25.1. u 18:00 sati u Puli (Zajednica Talijana Circolo), 26.1. u 17:00 u Pučkom otvorenom učilištu Poreč i organizirano za dječje vrtiće i osnovne škole u Pučkom otvorenom učilištu Buje, Pučkom otvorenom učilištu Augustin Vivoda Buzet, u Fažani i Pučkom otvorenom učilištu Rovinj. Povodom nadolazeće mini turneje po Istri donosimo vam razgovor s redateljem predstave Rankom Tihomirovićem.

  • Upitali smo jednog od velikana hrvatskog kazališta kako je postao glumac.

Najčešće pitanje koje su mi ljudi izvan kazališta postavljali je bilo: Kako naučiš onoliki tekst napamet?

Evo i odgovora: Nikako!

Naime, tekst nikada nisam mogao zapamtiti mehanički, bez razumijevanja. Najprije sam morao dobro upoznati lik koji tumačim i situacije u kojima se taj lik nalazi. Morao sam razumjeti razloge zašto nešto radi i govori, životne stavove, karakterne osobine, razloge zašto nešto misli baš ovako ili onako, u kakve unutarnje emocionalne sukobe je upao zbog svojih stavova i iskustava. Tek onda bih, skoro neprimjetno, iznenada shvatio da tekst znam skoro sav napamet. Tokom proba se taj proces memoriranja do kraja dovrši. Na kraju, ono što se vidi na pozornici je samo vrh ledene sante, možda i manje, onoga što doista znam o liku koji tumačim.

Kako se netko kao ja, sa slabom mehaničkom memorijom, ipak odlučio postati glumac?

Nimalo slučajno. Nisam nikad sanjao o tome da budem glumac, kao dobar dio mojih kolega. Nekako, samo od sebe se desilo da su klinci u mojem društvu, kad bi se igrali nekakvih priča, bili zadivljeni mojom "glumom". Tako da je jednoga dana, negdje u gimnaziji, kad sam u lokalnom amaterskom kazalištu opet pobrao divljenje od svoji kolega, bilo jasno da se moram okušati kao glumac. Prošao sam prijemni ispit, završio šklovanje i započeo profesionalnu karijeru.

  • Što si sve do sada igrao u kazalištu?

Odigrao sam najmanje stotinu uloga. Prije nekih tridesetak godina sam brojio uloge i došao do broja šezdeset. Od onda sam igrao barem dvije uloge godišnje. To je onda barem još šezdeset uloga. Mnogi glumci imaju daleko više odigranih uloga od mene. Takav nam je posao. Osim u kazalištu, radim 47 godina na sinkronizaciji crtanih filmova, tu i tamo nešto snimim na radiju ili filmu ili TV.

  • Evo kako je došlo i do suradnje s našim kazalištem.

U Teatru Naranča sam prije četiri godine, na poziv osnivača kazališta, igrao nekoliko uloga u predstavi "Šegrt Hlapić". Atmosfera u kazalištu mi se doista svidjela. Zbog obostrane simpatije pretpostavljam, dobio sam poziv prošle godine da režiram Ćopićevu "Ježevu kućicu". Posao je bio zahtjevan, jer je bez dodavanja teksta na Ćopićevu priču, koja kad se samo čita traje oko 11 minuta, trebalo stvoriti predstavu od barem pola sata. Srećom, imao sam na raspolaganju maštovitu glumačku ekipu s kojom sam u zajedničkom naporu uspio izgraditi predstavu koja je, kako kažu dinamična i vesela. Treba li nam nešto više?

  • Prva režija u životu?

"Ježeva kućica" mi je prva režija u životu. Iako, cijeli moj profesionalni vijek svoje uloge sam gradio iz karaktera lika i iz režiserovih zamisli. Nekako, morao sam u glavi izrežirati predstavu da bih mogao kreirati ulogu. Dakle, nagnuće prema režiji me prati cijeli radni vijek. Zato mi je režiranje "Ježeve kućice" bio vrlo zabavan i lak zadatak. Za sve prepreke sam uvijek u mašti imao nekoliko mogućih rješenja. Ranije me je doista radovala gluma, ali sad kad sam "otkrio" režiju, mislim da ću joj se pokušati posvetiti u onoj mjeri u kojoj će kazališne uprave imati interesa za moje umijeće.

  • Kakav je tvoj Ježurka Ježić?

Ježurka Ježić je lik kakav ne srećemo često u kazališnoj literaturi. Taj je lik samostalan, nezahtjevan, mudar i spokojan, lik koji zna što je život i silno mu se raduje i silno se pritom zabavlja. U našoj predstavi njega zabavlja fama koja se širi šumom o njemu kao "strašnom lovcu". Lijin šarm i njena ponuda da prenoći kod nje u njenoj raskošnoj kući ga nije pokolebao. Uputio se noću, nakon večere kod Lije, prema svojem skromnom domu. Nije pao na ljepotu i bogatstvo, zadržao je svoju samodostatnost i skromnost. Takvih likova u kazališnoj literaturi skoro da i nema, jer takav Jež, bez unutarnjih emocionalnih konflikata, nije zahvalan materijal kazališnim piscima.

  • Iako u penziji još si aktivan u kazalištu.

Već nekoliko godina sam u mirovini. Bavljenje kazalištem me i dalje "drži". Nisam se umorio. Prije bih rekao da je nastupila nova faza mojega života koja me silno uzbuđuje i raduje. Pogotovo zato jer osjećam veliku lakoću u stvaranju predstave. Vjerojatno je to posljedica velikog glumačkog iskustva.

  • Koji su tvoji planovi za budućnost?

Trenutno radim dramatizaciju Malog Princa. Posao je vrlo zahtjevan. Naime, pošto je pisac Antoine de Saint Exupery bio odgajan i školovan u strogo katoličkom duhu, čini mi se da dramatizacije i režije tog teksta nisu na tu činjenicu obraćale dovoljno pažnje. Posao dramatizacije je obiman i složen. No, režiranje takvog gledanja na Malog Princa predstavlja iznimno složen zadatak. Pokušat ću napraviti dvije verzije dramatizacije i režije. Verziju za dječje kazalište i verziju za kazalište za odrasle. U kojoj mjeri će mi sve to uspjeti, još uvijek ne znam. Ali ako uspijem zadovoljiti svoje kriterije u radu na tom romanu, vjerojatno će se o tome nešto jednoga dana i čuti.

Tko je Gordana Šimić?

Diplomirana glumica. Članica hddu-a i hzsu-a. Osim što sam diplomirala glumu  diplomirala sam i ekonomiju poduzetništva. Surađivala sam sa kazalištima u Puli, Zagrebu i Mostaru. Neke   od predstava u kojima sam igrala su : Pepeljuga, Pipo u prometnoj džungli i Pipova  božićna želja (Teatar Naranca); Saloma, Elektra, Putevima Glagoljaša (INK Pula); Heidi, Škrtac, Romeo Julija, Pipi duga čarapa, Moje (Kazalište Merlin); Legenda Ružice grada  (Kazalište Komedija)  Serije:  Zabranjena ljubav, Zauvijek susjedi i Sve će biti dobro.

Kako je došlo do tvog povratka u Puli?

Nakon višegodišnjeg rada i života u Zagrebu vratila sam se u Pulu, tu sam osnovala svoju obitelj i postala mama kćerkice Bo Malène. Ljubav me vratila u   Pulu, ali i u Teatar Naranča gdje sam se, nakon što sam postala mama, vratila kazališnim daskama.

Kakva je Baka Mraz i po čemu su posebni njeni kolačići?

Baka Mraz je dobra, vrijedna, organizirana, puna ljubavi, osjećajna i bez njene pomoći Djed Mraz ne bi mogao dostaviti poklone  pod bor svoj djeci svijeta. Baka Mraz nas uči o pravim vrijednostima, odnosima i ljubavi. Baka Mraz je nekad davno imala svoju slastičarnicu i zna raditi najbolje kolačiće na svijetu. Oni sadrže jedan  čarobni sastojak koji vam ne smijem otkriti jer je on tajna. :-)

Kakav je bio rad na predstavi „Božićni kolačići Bake Mraz“ ?
Raditi na predstavi je bio pravi užitak kao i na svim prethodnim predstavama u  Naranči. Nadam se da će dio tog lijepog i ugodnog rada sa scene doprijeti do što više djece i da ćemo u što većem broju uživat u novoj Narančinoj predstavi i zajedno otkrivat čarobni sastojak bakinih kolačića. :-)

Upoznajemo mladu i talentiranu umjetnicu Lenu Modrušan. U novoj predstavi koja nas očekuje od nedjelje u Zajednici Talijana – Circolo, Lena je tvorac maske jednom od najspecifičnijih likova svih priča, Ebenezera Scrooga. Upoznajmo Lenu Modrušan i njezin rad.

Kako se rodila umjetnička crta u tebi?

Imam 28 godina i u globalu sam freelancer, točnije slobodni umjetnik. Završila sam Školu primijenjenih umjetnosti I dizajna u Puli -  kiparski smjer, tako da su me umjetnost i svi kreativni aspekti vezani uz nju uvijek interesirali. Od malena sam izrađivala male učionice , prostorije, brodove od stiropora, i slično. Šivala sam robicu za Barbike i lutke. Minijaturni namještaj, hranu i svašta što mi je palo na pamet. Danas se bavim svime pomalo, od izrade logoa i ilustracija do šminkanja, izrađujem scenografije ,rekvizite, te od nedavno sam napravila i masku sa  specijalnim efektima.

Kako si počela svoj rad u kazalištu?

Moram priznati da mi uopće ideja scenografije nije bila poznata ili prisutna u mojoj svakodnevnici. Znači nije uopće bila opcija kao nešto čime bih se bavila. Još manje time zarađivala za život. Nakon srednje dugo nisam znala čime bih se točno bavila, upisala sam kulturu i turizam ali to nije bila baš najidealnija opcija za mene, tako da nisam fax niti završila. Al sam u tom period, prateći jednog prijatelja o kojem su radili reportažu, stupila u kontakt sa Teatrom Naranča, koja je u tom period tražila nekoga tko bi im pomogao sa izradom scenografije. Započeli smo tako suradnju, na njihov rizik i povjerenje. Odlučila sam se iskušati u nečem novom. I eto, tako se rodila ljubav prema scenografiji gdje stvarno svim likovnim medijima mogu filtrirati svoju kreativnost. Volim tu ideju stvaranja nečega magičnog, gdje fizički mogu ući u svijet mašte i čarolije.

Po prvi put izrađivala si masku. Kakvo je bilo to iskustvo?

Kako mi je ovo bilo nešto sasvim novo krenula sam u to onako nestabilnim korakom. Malo je bilo stresno budući da sam ju po prvi put izrađivala i bilo me je strah strah da neće pasati glumčevom licu, da će se rubovi maske pretjerano primjećivati. U ovom slučaju sam izrađivala manje elemente prostetike da promijenim karakteristike lica, al da ostane vidljiva ekspresija glumca. Nisam radila  masku za cijelo lice, pa je proces drugačiji.

Kakva je bila procedura izrade maske Ebenizera Scrooga?

Prvo se radi odljev, u ovom slučaju glumčevog lica, iz čega se poslije izrađuje kalup istog. Na kalup se glinom izrade elementi koji se žele dodati, te se na njih tankim slojevima dodaje tekući latex od kojega je na koncu napravljena maska. Ima dodatnih elementa bojanja maske, ali to su poslije sitnice koje se u koraku po potrebi dodaju. Bitno je paziti na rubove koji dodiruju lice, koji trebaju biti što tanji da se ne primijeti prijelaz.

Koliko ti pomaže završena srednja umjetnička škola u radu u kazalištu?

Budići da sam završila kiparski smjer mislim jako puno. U ŠPUD-u su nas kroz srednjoškolski proces naučili jako puno. U kiparskom smjeru naučili smo izradu trodimezionalnog prikaza, tako da čak i na dvodimenzionalnoj površini mogu vjerodostojno prikazati, napraviti percepciju dubine trodimenzionalnosti. Tu je još puno elemenata koji su kroz godine jednostavno usađeni i utječu na brzinu i na proces razmišljanja i stvaranja inicijalnih skica, a i osjećaja ili shvaćanja kako se neke stvari mogu napraviti. Kad govorimo o izradi maske to je modeliranje i izrada trodimezionalnih elementa a u scenografiji govorimo o miješanju trodimenzionalnih i dvodimenzionalih elemenata.

Kako vidiš svoji budućnost?

Voljela bih reći da imam ucrtane planove za budućnost, ali ih nemam. Ideje mi se mijenjaju svaki tjedan, ali htjela bih definitivno vlastiti posao pokrenuti, možda nešto gdje ću  moći uklopiti sve svoje interese. Za sada planiram nastaviti raditi što volim…

-Nakon četri godine od premijere predstava je i dalje jako zanimljiva publici. Imate sedam izvedbi u sedam dana.
Da, pokazalo se da i dalje vlada veliki interes za tom predstavom, što me svakako jako veseli jer mislim da to znači da smo napravili dobar posao, da je publika zadovoljna i da se glas o tome prenosi dalje. Tako nešto svakako predstavlja veliko zadovoljstvo svakome tko sudjeluje kako u nastanku predstave tako u njenom daljnjem životu na daskama – jer svatko od nas daje sve od sebe – a onda nema većeg zadovoljstva od punih dvorana i takvog interesa publike.


- Kakva je tvoja Trnoružica?
Ružičasta! Hahahahahaha I ne šalim se kad to kažem. Kad bih lik i predstavu trebao svesti na jednu riječ to bi doslovno bilo to – ružičasto. I sam lik Trnoružice pisan je onako kako ja zamišljam karakter te boje.


- Koliko si pratio klasičnu priču?
Kao i uvijek kada radim adaptaciju priče za postavljanje na sceni trudim se što više držati one klasične verzije priče koja je većini dobro poznata, ali isto tako dodati nešto svoje, nešto prepoznatljivo, nešto što je specifično proizašlo iz moje mašte po čemu će se ta priča razlikovati od drugih verzija iste te priče ali ne na način da se poslije netko pita koja je to priča, nego – što bi rekli – da je ta Trnoružica ista kao original a da opet nije ista. Hahahaha


- Zlurada je ponovno aktualan lik zahvaljujući filmovima o njoj.
To što tako važne produkcijske kuće svako malo zavrte te najklasičnije naslove zapravo samo potvrđuje zašto su i postali klasici – jer su uvijek aktualni i govore o stvarima koje su se davno prije ticali svih, tiču se danas i ticati će se i za sto godina. Naravno da je svako kazalište, pa tako i naše, uvijek sretno kad se dogodi da se poklopi termin izlaska filma američke mega-produkcije naslova kojeg i vi imate na repertoaru, jer vam na neki način pomažu u reklamiranju predstave.


- Režirati i glumiti u predstavi – kako je tu uskladiti?
Na tu temu ima raznih mišljenja i raznih tvrdnji – od toga da je to zapravo jako jednostavno do toga da je to nemoguće. Ja bih rekao da su svi u pravu. Zašto to mislim – jer jako ovisi o puno faktora a najviše o autorskom timu i o glumcima. Ako se autorski tim razumije a glumci imaju sklonost samostalnom stvaranju vlastite uloge i ne čekaju da ih netko „izrežira“ onda to stvarno u praksi ispadne jako jednostavno. Međutim ako to nije tako onda to može postati nemoguća misija. Isto tako mislim da je važno kad se netko prihvati ta dva zadatka istovremeno imati suradnika kojem jako vjerujete da bude vaše „vanjsko oko“.


- Režija ili gluma... što ti je draže
Kratko, jasno i uvijek – gluma.

Imali smo radni vikend... Kao što smo i najavili! U subotu ujutro igrali smo u prepunoj kino dvorani u Labinu našu predstavu Tri praščića, a potom smo krenuli za Buje gdje smo uživali i zabavljali se uz našu ružičastu princezu, naravno riječ je o našoj uspavanoj Trnoružici.

Ružičasta ljepotica rezervirana je bila i za nedjelju u Velikoj Gorici, gdje smo također nasmijali i zabavili publiku. Da, obećali smo i slike. Uživajte.. do subote kad se družimo s Trnoružicom kod kuće, 23.11. u Zajednici Talijana u Circolu.

Tjedan ćemo završiti našom dragom Trnoružicom. Danas smo odigrali dvije predstave za naše najmlađe u Zajednici Talijana a sutra nastavljamo! U subotu za sve Vas najmlađe, ali i mame, tate, djedove, bake.. Svi ste pozvani u Buje! U 18 h igramo u POU, a nedjelju smo ostavili za našu dragu publiku Velike Gorice. Pratite nas i očekujte puuuuno slikica! Šaljemo Vam veliki narančasti pozdrav!

Stranica 1 od 17

Medijski pokrovitelji i sponzori

Ove web stranice koriste kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Molimo da prije korištenja web stranice pročitate opće uvjete korištenja, uvjete zaštite osobnih podataka i Informacije o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Zatvori' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.